Kako je Galib Šljivo, za nepunu deceniju završio pedagošku akademiju, filozofski fakultet, postdiplomske studije, da bi napokon i doktorirao, uz puno angažovanje kao vaspitač i društveno-politički radnik.
Galib Šljivo, direktor Školskog centra u Orašju, pripada onoj generaciji prosvjetnih radnika, koja je neposredno poslije rata, završila školovanje i koja je bila među prvima na poslu školovanja i opismenjavanja stanovništva. On je sa nepunih 17 godina života bio već učitelj u selu Maglajcima kod Bosanske Dubice. Iako je želio da nastavi studiranje, ipak to nije učinio, jer je potreba za učiteljima, u godinama poslije rata bila velika.
Učiteljevao je po mnogima selima Bosne: Maglajci, Orahova i Slatina, Ulice, Brka, Donja Bukovica i Brezovo Polje …
Kao i mnogi drugi učitelji iz plejade poslijeratne generacije, i on je na radnom mjestu učitelja radio prije i poslije podne, sa po dva kombinovana odjeljenja redovnih učenika, a u večernjim satima radio je na opismenjavanju odraslih.
– Ni nedjeljom nismo imali odmora, jer smo radili na prosvjećivanju seoske ženske omladine, a obavljali smo i druge društveno-političke zadatke u selu, sjeća se Galib Šljivo.
Višu pedagošku školu završio je vanredno za dvije godine na grupi istorija-geografija u Sarajevu, a odmah je nastavio školovanje, opet vanrednim studiranjem na Filozofskom fakultetu u Beogradu- na grupi istorija.
Na pitanje da li mu je nešto ispita sa Pedagoške akademije priznato, pa je za dvije godine položio sve ispite na filozofskom fakultetu, Galib Šljivo je odgovorio:
– Ne, nije mi priznat nijedan ispit, ali mi je stečeno znanje na Višoj pedagoškoj školi pomoglo da u kratkom vremenu spremim sve ispite. Galibu Šljivi ni sticanje visoke spreme nije ugasilo ambicije. On je marljivo radio na svom radnom mjestu, ali je često svjetiljka u radnoj sobi, u njegovom stanu, sijala u kasne noćne sate. Znalo se da on radi, ali se nije ni pretpostavljalo da će nastaviti dalje studije. U isto vrijeme bio je direktor Osnovne škole u Orašju i predano je radio na osnivanju prve srednje škole. Iako su mnogi sumnjičavo vrtili glavom na tu ideju. Galib Šljivo je ipak vjerovao u mogućnosti ostvarenja te želje, i već 1963. godine, Orašje, mali gradić na obali Save, sa 2.600 stanovnika, dobija prvu srednju školu. Ne mala zasluga u tome je i prvoga direktora Galiba Šljive, koji je i fizičkim radom doprinio da školska zgrada bude na vrijeme dovršena i da nastava u novoj Gimnaziji bude dobro i na vrijeme organizovana. Gimnazija u Orašju pod rukovodstvom ovog vrijednog prosvjetnog radnika, za vrlo kratko vrijeme stekla je ugled u mjestu, a potom i na području Sjeveroistočne Bosne, kao jedna od boljih srednjih škola.
Uporedno sa nesebičnim zalaganjem na radnom mjestu, Galib Šljivo je nastavio (opet vanrednim studiranjem) studije na trećem stepenu, koje je uspješno završio za dvije godine odbranivši magistarsku tezu „Klek i Sutorina u odnosima između Austrije i Turske u XIX vijeku“.
Pročitali smo ocjenu stručne komisije na ovaj rad i vidjeli da je teza rađena na osnovu obimnog arhivskog istraživanja u Beču, Zadru, Dubrovniku,Sarajevu, Beogradu, Zagrebu…. „Svojim magistarskim radom Galib Šljivo je dao vrijedan doprinos istoriji Bosne i Hercegovine u XIX vijeku ….“ stoji, pored ostaloga, u ocjeni stručne komisije.
U isto vrijeme, mr. Galib Šljivo radio je aktivno i u društveno-političkom životu komune, a u vrijeme postdiplomskih studija, bio je i sekretar Sekretarijata Opštinske konferencije Saveza komunista u Orašju.
Znajući da je vanredno studiranje „skopčano“ sa velikim trudom, na pitanje, kako je sve to moglo u isto vrijeme, biti direktor škole, sekretar Sekretarijata OK Saveza komunista i studiranje na trećem stepenu, odgovorio je skromno:
– Bilo je, teško, ali sam sam sebi postavio zadatak, kojeg sam, eto i realizovao … Bilo je i odricanja, mnogo neprospavanih noći, dugih i zamornih putovanja, velikih novčanih izdataka, ali sve se to isplatilo postignutim uspjehom.
Znali ste za napor, koji vam se u punoj mjeri pokazao na trećemu stepenu? Znali ste i za velike novčane izdatke i duga putovanja …? Šta vas je navelo da pristupite izradi doktorske dizertacije?
– I pored svega toga, ipak bi se opredijelio da radim doktorsku dizertaciju, jer je to takav rad koji čovjeka draži i prosto ga izaziva da stalnim proučavanjem pronikne u minule periode, koji su već pali u zaborav … Zato se nijednoga trenutka nisam odvajao od dokumenata i brojne literature.
Inače, doktorska dizertacija dr. Galiba Šljive, prema ocjeni stručne komisije, tretira jedno od najburnijih razdoblja u istoriji Bosne i Hercegovine u XIX vijeku. To je vrijeme, kada je otpor muslimanskog plemstva u Bosni i Hercegovini, protiv reformskih mjera Porte, dostigao vrhunac i kada je Omer-paša Latas, kao serasker, s posebnim sultanovim ovlašćenjem, u toku 1850. i 1851. godine, izvršio progon toga plemstva, zatim izvršio intervenciju protiv hrišćana i najzad pokušao da jednim vojnim pohodom kazni Crnu Goru. U pitanju su događaji, koji zauzimaju središnje mjesto u istoriji Bosne i Hercegovine u XIX vijeku sve do 1878. godine, koji su u mnogome uticali na budući razvitak ovih zemalja. Dr. Galib Šljivo se nije samo zadržao na ovim događajima nego je hronološkim redom prikazao prilike i zbivanja u Bosni i Hercegovini, počevši od 1832. godine, dakle od trenutka, kada je ugušena buna Huseina kapetana Gradaščevića, a posebnu pažnju obratio je na odnose Austrije prema pokretima u Bosni i Hercegovini i razjasnio njene pokušaje da u ove zemlje izvrši prodor svoj uticaja.
Doktorska dizertacija dr Galiba Šljive znači potpunu studiju prilika u Bosni i Hercegovini sredinom XIX vijeka, sa glavnim junakom Omer pašom Latasom, a ona će uskoro izaći i kao knjiga, pod naslovom „Omer-paša u Bosni“.
Monografija je pisana poslije obimnih i svestranih istraživanja i proučene velike arhivske građe, a ona se svrstava u mali broj najtemeljitije rađenih knjiga iz ovoga perioda.
Svojom doktorskom dizertacijom „Austrija prema pokretima u Bosni i Hercegovini sredinom XIX vijeka“, koju je uspješno odbranio na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, dr. Galib Šljivo dao je vrijedan doprinos jugoslavenskoj istoriografiji.
Fehim Trtak